O Beogradu

Belgrade Old town and river Danube

Pogled na stari grad i reku Dunav

Beograd je jedan od najstarijih gradova u Evropi i, pored Atine, najveća urbana celina na Balkanu. Beograd je glavni grad Srbije, sa oko 1 732 000 (po popisu stanovništva iz 2011. god). Ima prvorazredni saobraćajni značaj, kao značajno drumsko i železničko čvorište, atakođe i međunarodno rečno i vazdušno pristanište i telekomunikacijski centar. Prostire se na 3,6 % teritorije Srbije, u njemu živi 15,8% stanovništva Srbijei radi 31,2% svih zaposlenih u Srbiji.

Beograd kao Singidunum, „grad Singâ“, dačkog plemena koje su u III veku pre Hrista nasledili Kelti kao gospodari naselja u oblasti današnje Zvezdare i Višnjice. Kao „Beli grad“, kako su ga nazvali u VI i VII veku doseljeni Sloveni, dok prvopisano svedočanstvo o gradu sa imenom „Beograd“ potiče već iz 878. godine.

Beogradska tvrđava

Beogradska tvrđava

Današnji kompleks Beogradske tvrđave, kao svojevrstan muzej burne istorije grada, sastoji se iz Gornjeg grada, Donjeg grada i parka Kalemegdan. Do XIX veka, Kalemegdan je predstavljao otvoren prostor ispred bedema, namenjen za dočekivanje nadolazećeg neprijatelja. Otuda i njegov turski naziv: kale – tvrđava, i megdán – polje.

Beograd na vodi – novi, moderni deo grada

Beograd na vodi – novi, moderni deo grada

Beograd kao luka, kao pristanište na ušću Save u Dunav, za koga Konstantin Filozof piše da je to onaj zagonetni biblijski Fison (Postanje 2,11) – jedan od četiri rajske reke. Dunav Beogradu donosi Štrausovu inspiraciju sa duhom Srednje Evrope, dok Sava čuvatajne alasa i boema Deroka i Mike Alasa, proživljavajući sa svojim splavovimaneko novo vreme.

Sa mostovima Beograd nije više samo Balkan, on čini iskorak ka Srednjoj Evropi i postaje grad koji skuplja iskustva različitih kultura. Uz pomoć mostova on dobija Zemun sa Sremom, Pančevo sa Banatom.

Avala

Avala

Beograd kao spomenik prirode, čije zeleno blago čine Kalemegdan, Tašmajdan, Avala,Topčider, Zvezdara, Košutnjak, Ada Ciganlija. Usred šume zgrada, solitera i bulevara nalaze se i pravi prirodni rezervati kao Botanička bašta ili Veliko ratno ostrvo.

Beograd kao velika porodica koja ima svoj praznik, svoju slavu Spasovdan – dan Vaznesenja Hristovog koji po hrišćanskom kalendaru svake godine pada u različiti datum,ali uvek u četvrtak, četrdeset dana posle Vaskrsa i deset dana pre Duhova.

Hram Svetog Save

Hram Svetog Save

Beogradski život je zaljubljivanje i avantura, izlasci, sastanci i rastanci, romantika i patetika, strast i mladost, žurba kroz saobraćajnu gužvu. Beograd je paviljon umetnosti. U njemu se održavaju FEST, BELEF, BITEF i Radost Evrope. Takođe tu su BEMUS, Oktobarski salon i Sajam knjiga. Ove međunarodne smotre umetničkog stvaralaštva Beogradu su značile život, bez obzira na političke i društvene okolnosti.

Knez Mihailova uica

Knez Mihailova uica

Beograd kao hrišćanski grad u kome despot Stefan Lazarević podiže Bogorodičinu crkvu, zapisujući u povelji: „I došavši, nađoh najkrasnije mesto od davnina, preveliki grad Beograd, koji je po slučaju razrušen i zapusteo. Sazdah njega i posvetih ga Presvetoj Bogorodici“. Svoje graditeljske i rušiteljske tragove u istorijskom trajanju Beograda ostavili su Kelti, Rimska i Vizantijska imperija, srednjovekovna Ugarska, Osmansko Carstvo, Habsburška Monarhija, Srbi i „Jugosloveni“. Njegova „nevidljiva“ istorija tek ima da se otkriva.

Beogradski pobednik

Beogradski pobednik

Beograd je splet sokaka, tamnih uličica i laguma, kaldrme i makadama, ograda i kućeraka. To je starina koju ponekad dostojno ne uvažavamo. Nalazi se svuda, često neprimetna među zgradama i soliterima, bulevarima i parkovima. Ona podseća da je Beograd nekada bio, pored utvrđenja, i varošica, i varoš, i kasaba.

Beograd kao staro koje beži od zaborava i kao novo kome se sa radošću stremi. Dva puta u kratkom vremenu trgovima i ulicama snegom pokrivenog, sada stvarno „belog grada“ kroz vatromet odjekuju reči koje izražavaju želju i nadu u bolju budućnost. Neka se te želje i nade i ostvare – za srećnu budućnost BEOGRADA!